Santini, Ivona (2012) Upravljački aspekt Državne riznice - mehanizam učinkovitog upravljanja javnim novcem. Doktorska disertacija thesis, Sveučilište Jurja Dobrile u Puli.
Puni tekst![[img]](http://eknjiznica.unipu.hr/style/images/fileicons/application_pdf.png) |
PDF
Restricted to Samo registrirani korisnici Sva prava pridržana. Nije dopušteno niti jedan dio reproducirati ili distribuirati bez prethodnog pismenog odobrenja. Download (7MB) | Zatraži kopiju |
Sažetak
Kritičko preispitivanje postojećeg, tradicionalnog pristupa, funkcioniranju Državne riznice otvara put drukčijim pristupima koji uvažavaju rastuću strukturalnu i procesualnu složenost suvremenog okruženja, kao i holistički pristup u shvaćanju uloge države u gospodarstvu. Među takvim pristupima ističe se upravljački pristup funkcioniranju Državne riznice kao mehanizam učinkovitijeg upravljanja procesom transforamcije javnog novca na podlozi oportunitetnog načela ulaganja. Upravljački pristup funkcioniranju Državne riznice postao je predmet istraživanja ovog doktorskog rada koji je valjalo dublje i šire istražiti. U tu svrhu provelo se istraživanje kojemu je bila svrha da se primjenom znanstveno-istraživačkih metoda provjere tri skupine postavljenih radnih hipoteza i njihovih međusobnih poveznica i relacija. Prvo postavljeno pitanje na koje je valjalo dati odgovor bilo je: Može li postojeća, prema tradicionalnom pristupu definirana uloga države i Državne riznice, u slučaju gospodarstva tržišne provenijencije, jasno i precizno, izvršavati svoje zadaće sukladno definiranim ciljevima ekonomske politike? Na temelju provedenog istraživanja dokazana je potreba za implementacijom nove, redefinirane, uloge države, koja njezino ponašanje i djelovanje usmjerava prema konceptu „prikriveni poduzetnik“ i na taj način udovoljava zakonitostima koje proizlaze iz tržišne ili upravljačke ekonomije, a u cilju stvaranja dodane ekonomske vrijednosti. Naime, opisana obilježja tržišnog gospodarstva – suvremenog okruženja - kroz atribute kompleksnosti, promjenjivosti i nepredvidivosti, stvaraju takve uvjete djelovanja svim sudionicima ekonomskog prostora, tako da upravljanje postaje conditio sine qua non njihova opstanka, rasta i razvitka. Drugim riječima, država ne bi smjela dopustiti da ne upravlja ili da ne usvoji upravljački pristup. Ako ga ne aplicira, tada će se morati pomiriti sa spontanošću, ali i posljedicama takvog ponašanja. Razlog zašto treba implementirati novu, redefiniranu, ulogu države, kako je i dokazano, nije samo u primjeni holističkog pristupa u shvaćanju uloge države u gospodarstvu tržišne provenijencije, kao i u potrebi uočavanja njezina relativnog potencijala, nego i u njezinoj sposobnosti da donosi odluke u uvjetima rizika i neizvjesnosti u svrhu postizanja barem prihvatljive, s obzirom na ostale uvjete, moguće optimalnosti. U konačnici, navedene implikacije, kako je utvrđeno, rezultiraju stvaranjem dodane ekonomske vrijednosti, povećavajući sposobnost države da na podlozi utvrđenih eksternih potencijala osigura vitalnost svoje nacionalne ekonomije u procesu globalizacije svjetskog gospodarstva, s jedne strane, kao i sposobnost nositelja odlučivanja i odgovornosti da u ime svih građana i u njihovom najboljem interesu, a na podlozi utvrđenih internih potencijala, osiguraju ekonomski racionalnu alokaciju resursa, s druge strane. Zbog uvjetovanosti između uloge države i Državne riznice, kao i njihovih međusobnih poveznica i interakcija dokazano je da uloga Državne riznice ovisi o ulozi države, pa je samim tim dokazana i potreba za novom, redefiniranom, ulogom Državne riznice, koja se ogleda u primjeni upravljačkog pristupa. Dokazano je kako je upravo upravljački pristup – „poduzetnički“ pristup - dio procesa optimalizacije, provedbe i ostvarivanja zadaća postavljenih pred državu, kao i da taj „poduzetnički“ pristup zahtijeva financijski pogled na fiskalne aktivnosti države, a što se ostvaruje etabliranjem upravljačkih funkcija Državne riznice unutar kojih se nalazi i funkcija upravljanja gotovinom i likvidnošću državnog proračuna. Razlog zašto treba implementirati novu, redefiniranu, ulogu Državne riznice, kako je dokazano, nije samo u nakani da se ostvari ponašanje i djelovanje države kao „prikrivenog poduzetnika“, nego i u implementaciji novih, specifičnih znanja, modela i tehnika koji će pomoći Državnoj riznici da osigura i implementira financijski pogled na fiskalne aktivnosti državnog proračuna. U konačnici, navedene implikacije, kako je utvrđeno, neizravno rezultiraju stvaranjem dodane ekonomske vrijednosti, povećavajući ravnotežu između fiskalnog potencijala hrvatskog gospodarstva i nositelja stvaranja vrijednosti u hrvatskom gospodarstvu, s jedne strane, i koncepta javne potrošnje, s druge strane, na podlozi implementiranih funkcija upravljanja unutar kojih se nalazi i funkcija upravljanja gotovinom i likvidnošću. Drugo postavljeno pitanje na koje je valjalo odgovoriti bilo je: Mogu li postojeći, prema tradicionalnom pristupu definirani modeli i alati kojima se država služi prilikom ostvarivanja zadanih ekonomskih ciljeva u gospodarstvu tržišne provenijencije, odgovoriti na zahtjeve upravljačke ekonomije? Na temelju provedenog istraživanja dokazano je da postojeći, prema tradicionalnom pristupu, definirani modeli i alati ne mogu udovoljiti zahtjevima gospodarstva tržišne provenijencije i načelima upravljačke ekonomije. Naime, dokazano je kako se cjelokupna problematika tradicionalnog pristupa Državnoj riznici može opisati načelom solventnosti, a cjelokupna problematika upravljačkog pristupa načelom likvidnosti. U tom je smislu dokazano kako je solventnost više vezana uz pravni aspekt poslovanja države kao ekonomskog subjekata u gospodarstvu, a likvidnost uz njezin upravljački aspekt. Dokazano je kako su upravljački mehanizmi u pogledu procesa transformacije javnog novca svedeni na financijsku operativu, dakle načelo solventnosti, kao i da solventnost ne može biti jedinim kriterijem ponašanja Državne riznice u procesu transformacije javnog novca, već treba primijeniti temeljitiji uvid u mogućnost plaćanja sa stajališta strukturalnih i procesualnih odrednica koje se vezuju uz načelo likvidnosti. Načelo likvidnosti, kako je dokazano, ostvaruje se upravljačkim pristupom koji omogućuje efektivnu (djelotvornu) i efikasnu (učinkovitu) transformaciju javnoga novca. Temeljitijom i širom razradom dokazano je kako se upravljački pristup Državnoj riznici ostvaruje implementacijom sistemskog pristupa funkcioniranju Državne riznice. On nalaže, kako je utvrđeno, da se temeljem pogleda nad cjelinom države - holistički pristup u shvaćanju uloge države - u smislu njezinih fiskalnih aktivnosti, učinkovitost procesa transformacije javnog novca na podlozi oportunitetnog načela ulaganja uočava i promatra putem međudjelovanja proračunskog, računovodstvenog i financijskog pogleda na fiskalne aktivnosti državnog proračuna. Navedeni pogledi, kako je utvrđeno, moraju biti kontingentni, jer samo tako mogu pridonijeti većoj učinkovitosti procesa transformacije javnog novca na podlozi oportunitetnog načela ulaganja koja se mjeri stvaranjem dodane ekonomske vrijednosti. Tradicionalni pristup Državnoj riznici, kako je dokazano, naglašavajući načelo solventnosti u procesu transformacije javnog novca, a zanemarujući pritom načelo likvidnosti, pokazuje kako funkcija upravljanja gotovinom i likvidnošću državnog proračuna nije razvila sve svoje potrebne funkcionalnosti pa samim time nije ni približno adekvatno implementirana. Odatle proizlazi kako Državna riznica nema, niti ne može imati potpuni financijski pogled na fiskalne aktivnosti državnog proračuna, čime ne samo što se onemogućava uočljivost učinkovitosti u postizanju ciljne funkcije države u gospodarstvu, nego i uočljivost te kvantitativna određenost stvorene dodane ekonomske vrijednosti. Razlog zašto treba implementirati upravljački pristup Državnoj riznici, kako je dokazano, nije samo u primjeni sistemskog pristupa funkcioniranje Državne riznice kojim se postiže veća razina efektivnosti (djelotvornosti) i efikasnosti (učinkovitosti) transformacije javnog novca na podlozi oportunitetnog načela ulaganja kroz upravljanje likvidnošću, nego i u ostvarivanju zadanih ciljeva ekonomske politike, čime država osigurava svoju financijska stabilnost u dugom vremenskom razdoblju. U konačnici, navedene implikacije, kako je utvrđeno, rezultiraju stvaranjem dodane ekonomske vrijednosti, povećavajući racionalizaciju novčanog potencijala i snižavanje troškova financiranja, istodobno usklađujući fiskalna opterećenja i racionalizaciju javne potrošnje. Zbog uvjetovanosti, relacije između implementacije upravljačkog pristupa Državnoj riznici i implementacije modela upravljanja gotovinom i likvidnošću državnog proračuna, dokazano je da učinkovito upravljanje javnim novcem u kontekstu ostvarivanja dodane ekonomske vrijednosti ovisi o implementaciji upravljačkog pristupa koji se ostvaruje ustrojem, razvitkom i implementacijom modela upravljanja gotovinom i likvidnošću. Budući da je dokazana potreba za upravljačkim pristupom, istodobno se dokazuje i potreba za implementacijom modela upravljanja gotovinom i likvidnošću. Odatle je dokazano da, iako se radi o pojednostavljenoj slici stvarnosti, model upravljanja gotovinom i likvidnošću, zapravo njegove glavne sastavnice - prognoze i projekcije prihoda državnog proračuna te prognoze i projekcije rashoda državnog proračuna - osiguravaju pravodobnu raspoloživost ex ante informacija potrebnih za utvrđivanje pozitivnih i negativnih novčanih tokova. Utvrđena raspoloživa novčana sredstva i kretanje prognoze likvidnosti, u konačnici kako je utvrđeno, omogućuju konkretizaciju upravljačkih opcija novčanog menadžera, dakle mehanizme upravljanja suficitom i deficitom državnog proračuna. Razlog zašto treba implementirati model upravljanja gotovinom i likvidnošću, kako je dokazano, nije samo u tomu što taj model Državnoj riznici omogućuje via novčanog menadžera da osigura proaktivnu orijentaciju u procesu upravljanja transformacijom javnog novca na podlozi oportunitetnog načela ulaganja, nego i u sposobnosti kreiranja i osmišljavanja upravljačkih opcija u procesu upravljanja likvidnošću državnog proračuna. U konačnici, navedene implikacije, kao i kod potrebe za implementacijom upravljačkog pristupa Državnoj riznici kako je utvrđeno, rezultiraju stvaranjem dodane ekonomske vrijednosti, povećavajući razinu efektivnosti (djelotvornosti) i efikasnosti (učinkovitosti) u procesu transformacije javnog novca na podlozi oportunitetnog načela ulaganja kroz racionalizaciju novčanog potencijala, kao i harmonizaciju fiskalnih opterećenja, s jedne strane, i racionalizaciju javne potrošnje, s druge strane. Treće postavljeno pitanje na koje je valjalo odgovoriti bilo je: Je li postojeća, prema tradicionalnom pristupu, uloga države na novčanom tržištu zadovoljavajuća na način da su njezine aktivnosti prožete oportunitetnim načelom ulaganja koji proizlazi iz zahtjeva upravljačke ekonomije? Na temelju provedenog istraživanja dokazano je kako postojeća prema tradicionalnom pristupu uloga države putem mehanizma Državne riznice na hrvatskom novčanom tržištu ne obavlja aktivnosti na podlozi oportunitetnog načela ulaganja. Rezultat istraživanja ne iznenađuje budući da je dokazana relacija kako aktivna uloga Državne riznice na hrvatskom novčanom tržištu ovisi o implementaciji upravljačkog pristupa koji se ostvaruje implementacijom modela upravljanja gotovinom i likvidnošću. Stoga, kako je utvrđeno, razloge treba tražiti u nepotpunoj implementaciji i nedostatnoj funkcionalnosti funkcije upravljanja gotovinom i likvidnošću i njegovih sastavnica, s jedne strane, kao i u nejasnim i nepotpunim poveznicama i međudjelovanjima između središnje banke i Državne riznice, s druge strane. Drugim riječima, kako je dokazano, slijedeći načelo solventnosti, a ne načelo likvidnosti, zbog nedostatka sistemskog pristupa u svom funkcioniranju Državna riznica nije mogla omogućiti svoju aktivniju ulogu na hrvatskom novčanom tržištu, kako na strani ponude novca, tako i na strani potražnje za novcem, pa tako i nema veći utjecaj na formiranje tržišnih kamatnih stopa. Stoga, kako je dokazano, Državna riznica via novčanog menadžera i kreiranih upravljačkih opcija prilikom kratkoročnog upravljanja veličinom, dinamikom i rizikom ostvarivanja novčanih tokova državnog proračuna mora aktivno sudjelovati na strani ponude novca i na strani potražnje za novcem, uvažavajući smjer kretanja monetarne politike zato što upravo aktivna uloga novčanog menadžera na hrvatskom novčanom tržištu omogućuje bolje poveznice i međudjelovanja monetarne i fiskalne politike, koje se ogledaju, kako je utvrđeno, u saldu državnog proračuna. Time upravo tzv. tvrdo proračunsko ograničenje po definiciji usmjerava upravljanje gotovinom i likvidnošću državnog proračuna prema načelu korporativnog ponašanja čime opravdanost i dokaz nužnosti primjene upravljačkog pristupa postaje još značajniji. Razlog zašto Državna riznica via novčanog menadžera treba imati aktivniju ulogu na hrvatskom novčanom tržištu, kako je dokazano, nije samo u tomu što ona na taj način osigurava učinkovitiju transformaciju javnog novca na podlozi oportunitetnog načela ulaganja, nego i u tomu što osigurava bolju povezanost i usklađenost monetarne i fiskalne politike. U konačnici, navedene implikacije, rezultiraju stvaranjem dodane ekonomske vrijednosti, povećavajući veći utjecaj na formiranje tržišnih kamatnih stopa kroz povećanje opsega poslovnih aktivnosti na strani ponude i na strani potražnje, snižavajući transakcijske troškove i utječući na snižavanje praga efikasnosti svih investicijskih ulaganja na hrvatskom novčanom tržištu i na hrvatskom tržištu kapitala. Zbog uvjetovanosti i relacije između upravljačkog pristupa Državnoj riznici u sferu njezine aktivne uloge na hrvatskom novčanom tržište, s jedne strane, i daljnjem razvitku hrvatskog novčanog tržišta, s druge strane, dokazano je da daljnji razvitak hrvatskog novčanog tržišta, među inim, ovisi i o aktivnoj ulozi Državne riznice koja se ostvaruje implementacijom upravljačkog pristupa kroz model upravljanja gotovinom i likvidnošću državnog proračuna. Kako je dokazano da upravljački pristup Državnoj riznici kroz model upravljanja gotovinom i likvidnošću nije ni približno adekvatno implementiran, samim time, dokazano je kako Državna riznica ne pridonosi daljnjem razvitku hrvatskog novčanog tržišta. On, uz ostalo, velikim dijelom ovisi ne samo o potpunoj implementaciji upravljačkog pristupa Državne riznice putem modela upravljanja gotovinom i likvidnošću državnog proračuna, nego i o aktivnijoj ulozi Državne riznice, kako na strani ponude, tako i na strani potražnje za kratkoročnim financijskim instrumentima hrvatskog novčanog tržišta u svrhu većeg utjecaja na kretanje tržišnih kamatnih stopa, nezaobilazno uvažavajući smjer kretanja monetarne politike. Razlog zašto Državna riznica via novčanog menadžera i upravljačkih opcija treba pridonositi daljnjem razvitku hrvatskog novčanog tržišta, kako je dokazano, nije samo u tomu što na taj način osigurava učinkovitiju transformaciju javnog novca na podlozi oportunitetnog načela ulaganja, nego i u tomu što na taj način osigurava i veću konkurentnost u aktivnostima investiranja i financiranja u kratkom razdoblju. U konačnici, navedene implikacije, kao i kod potrebe za aktivnom ulogom Državne riznici na hrvatskom novčanom tržištu kako je utvrđeno, rezultiraju stvaranjem dodane ekonomske vrijednosti, povećavajući veći utjecaj na formiranje tržišnih kamatnih stopa povećanjem opsega poslovnih aktivnosti, kako na strani ponude, tako i na strani potražnje, snižavajući transakcijske troškove i utječući na snižavanje praga efikasnosti svih investicijskih ulaganja na hrvatskom novčanom tržištu, ali i na hrvatskom tržištu kapitala I na kraju, glavni doprinos upravljačkog pristupa funkcioniranju Državne riznice koji se ostvaruje modelom upravljanja gotovinom i likvidnošću državnog proračuna, kako je dokazano, moguće je objasniti u segmentima kvantifikacije rezultata kroz dodanu ekonomsku vrijednost, kao i u iskazivanju ekonomske vrijednosti države kao relativnog potencijala. Nema dvojbe da je upravljački pristup Državnoj riznici značajan odraz potreba i načina uočavanja ekonomskih i financijskih performansi države u suvremenim uvjetima poslovanja, jer se prihvatila činjenica kako javni novac, kao i svaki drugi, ima svoju cijenu i svoje oportunitete, što implicira zaključak kako upravljanje javnim novcem postaje conditio sine qua non kretanja prema državi blagostanja. Međutim, tek će artikulacija i implementacija upravljačkog pristupa Državnog riznici jasno pokazati kako se radi o „moćnom“ instrumentu koji će vjerojatno zauzimati sve značajniju ulogu u obrisima upravljačke ekonomije. Ovu tvrdnju dokazuje i činjenica kako su napredne, organizirane ekonomije veliku pozornost usmjerile razvitku upravljačkih funkcija općenito, kao i razvitku funkcije upravljanja gotovinom i likvidnošću. Ne iznenađuje razlog zašto je to tako jer su uvidjeli da je upravo razvijena funkcionalnost funkcije upravljanja gotovinom i likvidnošću jedan od oblika jamstava kojom će se osigurati prijeko potrebna uskladba fiskalne i monetarne politike kao ključnih sastavnica ekonomske politike, optimizirajući tako izvršavanje svojih funkcija i zadaća u cjelokupnoj društvenoj zajednici.
| Tip objekta: | Teza (Doktorska disertacija) |
|---|---|
| Mentor: | NIJE ODREĐENO |
| Ključni pojmovi: | Tradicionalni pristup Državnoj riznici: organizacijski VS funkcionalni aspekti; Holistički pristup u shvaćanju uloge države: eksterni i interni potencijali, koncept „prikriveni poduzetnik“; Upravljački pristup Državnoj riznici: sistemski pristup Državnoj riznici - kontingentnost proračunskog, računovodstvenog i financijskog pogleda na fiskalne aktivnosti države, načelo solventnosti VS načelo likvidnosti; Model upravljanja gotovinom i likvidnošću: ontološka i implementacijska dimenzija, modeli prognoze i projekcije prihoda i rashoda državnog proračuna; Upravljanje novčanim tokovima državnog proračuna: novčani potencijal i prognoza likvidnosti državnog proračuna; Upravljačke opcije novčanog menadžera Državne riznice: oportunitetno načelo ulaganja, ekonomska dodana vrijednost, mehanizmi upravljanja suficitom, mehanizmi upravljanja deficitom. |
| Teme: | 3 Društvene znanosti > 33 Ekonomija. Ekonomska znanost > 336 Financije. Uključujući: Javne financije. Bankarstvo. Novac > 336.1 Javne financije, državne financije općenito |
| Odjeli: | Odjel za ekonomiju i turizam "Dr. Mijo Mirković" Odjel za ekonomiju i turizam "Dr. Mijo Mirković" > Financijski management |
| Datum pohrane: | 04 Jul 2013 06:23 |
| Zadnja promjena: | 04 Jul 2013 06:23 |
| URI: | http://eknjiznica.unipu.hr/id/eprint/2258 |
Actions (login required)
 |
Pregledaj stavku |
