E-Knjižnica FET "Dr. Mijo Mirković"

Mjenica u hrvatskom pravu

Kolačević, Loren (2009) Mjenica u hrvatskom pravu. Diplomski rad thesis, Sveučilište Jurja Dobrile u Puli.

Puni tekst
[img] PDF - Objavljena verzija
Restricted to Samo registrirani korisnici

Sva prava pridržana. Nije dopušteno niti jedan dio reproducirati ili distribuirati bez prethodnog pismenog odobrenja.

Download (444kB)

Sažetak

Mjenica je vrijednosni papir uređen Zakonom o mjenici koji ne daje samu definiciju mjenice, već određuje njezine bitne sastojke, a može sadržati i druge nebitne sastojke koji pojašnjavaju mjenične odnose. S obzirom na to može se reći da je mjenica pisana isprava izdana u propisanom obliku kojom jedna osoba daje nalog drugoj ili samoj sebi da isplati određeni novčani iznos osobi navedenoj u toj ispravi (ili po njezinoj naredbi) u određeno vrijeme i na određenom mjestu. Svi vrijednosni papiri imaju osobinu da su pisane isprave koje sadrže neko imovinsko pravo. Time se postojanje imovinskog prava najčvršće spaja sa postojanjem isprave. Izdavatelj vrijednosnog papira obvezuje se na ispunjenje obveze navedene u toj ispravi svakom njezinom zakonitom vlasniku, pa stoga vrijednosni papiri i cirkuliraju u pravnom prometu kao sredstvo plaćanja odnosno osiguranja plaćanja. Prema obliku postoje dva temeljna tipa mjenica: trasirana (vučena) mjenica ili trata i vlastita (solo) mjenica. Trasirana mjenica je mjenica u kojoj trasant (izdavatelj mjenice) nalaže trasatu kao glavnom dužniku da plati mjeničnu svotu remitentu (imatelju mjenice) osobno ili po njegovoj naredbi. Vlastita mjenica je mjenica u kojoj se trasant kao glavni mjenični dužnik obvezuje da će isplatiti mjeničnu svotu remitentu osobno ili po njegovoj naredbi odnosno to je mjenica koja je trasirana na samog trasanta. Prema dospjelosti razlikuju se: mjenice po viđenju, mjenice na određeno vrijeme po viđenju, mjenice na određeno vrijeme od dana izdavanja i mjenice na određeni dan. Prema mjestu plaćanja postoje: mjesne, domicilirane i udaljene mjenice. Prema namjeni mjenice se obično dijele na: robne ili trgovačke mjenice, garantne ili jamčevne mjenice, financijske mjenice, rekta mjenice i komisione ili naručene mjenice. Mjenica je prvenstveno sredstvo kreditiranja i osiguranja plaćanja. Primjenjuje se u robnonovčanim transakcijama sa ugovorenim ispunjenjem plaćanja ili kasnijeg povrata. Svi mjenični potpisnici su mjenični dužnici prema vjerovniku (imatelju mjenice) koji mu osiguravaju naplatu i smanjuju rizik kreditiranja. Mjenica se od pojave u srednjem vijeku pa do danas razvila u suvremeno sredstvo plaćanja i osiguranja plaćanja. Naročito su te osobine prisutne kod trasirane mjenice. U nastavku rada mjenica će biti prikazana prema svojim zakonskim i teorijskim određenjima. Osim toga prezentirani su i temeljni mjenični pojmovi, kao i pravno obilježje najčešćih mjeničnih radnji u mjeničnom poslovanju. U ovom diplomskom radu obrađena je i interpretirana tema pod nazivom „Mjenica u hrvatskom pravu“. Sam rad sistematiziran je i koncipiran u devet poglavlja. Prikaz rada započinje uvodnim izlaganjem o općenitim napomenama o mjenici kao vrijednosnom papiru, što je ujedno i sadržaj prvog poglavlja. Drugo poglavlje posvećeno je pravnom značenju mjenice odnosno razradi same teme na način da su obrađeni postanak, razvoj i gospodarsko značenje mjenice, zatim pojam, osnovne karakteristike i funkcije mjenice, te izvori mjeničnog prava i vrste mjenice. U trećem poglavlju predstavljena je suvremena uloga mjenice. Ovdje je spomenuta i protumačena tzv. elektronska mjenica kao posebnost francuskog mjeničnog prava. Pojam i bitni sastojci trasirane mjenice prikazani su u četvrtom poglavlju. Osim toga, ovdje su navedeni i objašnjeni njezini nebitni sastojci (klauzule), kao i njihovo značenje u mjeničnim poslovima između pravnih i gospodarskih subjekata. Peto poglavlje se odnosi na pojam, sadržaj ispunjenja i prijenos bjanko mjenice koja se zbog svojih osobina u praksi gotovo isključivo koristi u funkciji sredstva osiguravanja plaćanja novčanih tražbina iz trgovačkih, ali i drugih građanskopravnih ugovora. U šestom poglavlju pojašnjeni su pojam i obilježja domicilirane mjenice, a u sedmom poglavlju istaknuti su pojam, bitni sastojci i osobitosti vlastite mjenice. Najveći dio rada opsegom pripada osmom poglavlju. Tu su detaljno obrađene brojne i složene mjenične radnje: izdavanje, prijenos, akceptiranje, avaliranje, isplata, regres, intervencija, protest, notifikacija, umnožavanje i prijepisi mjenice. Njima se ostvarivaju, uspostavljaju i čuvaju mjenična prava imatelja mjenice, pa su one utemeljene na važećim propisima.U nastavku se govori o ostvarenju mjeničnopravnog zahtjeva prema regresnim dužnicima u ovršnom i parničnom postupku. Posebno su prikazani i mjenični prigovori, koji se ističu u sporovima za prisilnu naplatu mjenice. Rad završava izlaganjem o zastari i neopravdanom obogaćenju, pravu zaloga i pridržaja, te amortizaciji mjenice. Zaključak je posljednje, deveto poglavlje i ono sadrži završne ocjene obrađene teme, te predstavlja svojevrsni rezime svega prethodno izrečenog. Ovim diplomskim radom nastojao sam, uz korištenje raznih izvora, te interpretaciju određenih pravnih akata, da se bolje upoznaju značenje, sadržaj i svojstva mjenice, kao i načini njezine primjene u financijskom i gospodarskom poslovanju.

[error in script]
Tip objekta: Teza (Diplomski rad)
Mentor: NIJE ODREĐENO
Dodatne informacije: 2009_172
Teme: 3 Društvene znanosti > 33 Ekonomija. Ekonomska znanost > 336 Financije. Uključujući: Javne financije. Bankarstvo. Novac
Odjeli: Odjel za ekonomiju i turizam "Dr. Mijo Mirković" > Financijski management
Datum pohrane: 18 Nov 2011 12:55
Zadnja promjena: 18 Nov 2011 12:55
URI: http://eknjiznica.unipu.hr/id/eprint/384

Actions (login required)

Pregledaj stavku Pregledaj stavku