Upravljanje znanjem u funkciji održivog razvoja

Matijaš, Alenka (2010) Upravljanje znanjem u funkciji održivog razvoja. Završni rad thesis, Sveučilište Jurja Dobrile u Puli.

Puni tekst

PDF - Objavljena verzija Restricted to Samo registrirani korisnici Sva prava pridržana. Nije dopušteno niti jedan dio reproducirati ili distribuirati bez prethodnog pismenog odobrenja. Download (442kB)

Sažetak

Čovječanstvo, od svog postanka, neprestano stvara nove proizvode, nova tehnološka rješenja, smišlja korisne inovacije, ideje koje olakšavaju život. Pritom teži ka kreativnosti, inovativnosti i jednostavnosti. Mobitel proizveden jučer danas više nije nov, danas je već nešto manji, s nizom dodatnih funkcija, dok će možda već sutra takva naprava otići u zaborav, i biti viđana samo u muzeju, a na njeno će mjesto doći nešto novo, bolje, jednostavnije, pristupačnije... No, iako zapravo zvuči veoma napredno, ovakvo razmišljanje nije bezazleno. Naime upravo je ovakav način života doveo do ruba postojanje mnogih resursa, prirodnih izvora, vode, nafte. Dolazi do narušavanja prirodne ravnoteže i dovođenja u pitanje opstanak čovječanstva! Nameće se niz pitanja: Kako se izvući iz „paučine“ problema u koje se čovjek sam upleo? Kako nastaviti i dalje napredovati istim tempom, a pritom ne izumrijeti? Jedini je način prilagođavanje načina života i postojanja ljudi k održivom razvoju. Naravno da je za to potrebno mnogo rada, osmišljavanje tehnoloških rješenja, supstituta iskorištenim resursima... Upravo je stoga ključni resurs prošlog stoljeća, informatičku tehnologiju, u ovom stoljeću zamijenilo znanje. Cilj rada jest naglasiti važnost održivog razvoja, a posebice uslijed promjena koje se svakodnevno događaju na globalnoj razini te uvelike narušavaju prirodnu ravnotežu i biološku raznolikost. U radu je naglašen i mnogo širi koncept ovog pojma, a koji se osvrće na ljudske resurse, ali i na materijalne, one prirodne i proizvedene. Naravno da je, kao i za njihovo uništenje, tako i za očuvanje odgovoran upravo čovjek pa je stoga u radu naglašeno na koji način on može pridonijeti održivom razvoju. Ističe se upravo uloga znanja u tom segmentu, te upravljanje znanjem kao važne karike u promicanju i kvalitetnom korištenju znanja te njegovom stalnom nadograđivanju. Kako bi se shvatila važnost znanja u funkciji održivog razvoja, rad nakon uvoda nastavlja razlaganjem pojma održivog razvoja koji podrazumijeva optimalnu uporabu resursa kako bi se oni očuvali za buduće generacije, uz uvažavanje svih dionika od strane pojedinaca, organizacija, zajednice. Prilikom analize definicije, nameće se pitanje što zapravo znači održivi razvoj uslijed globalizacijskog procesa, koji uvelike utječe na njegovo poimanje, ali i svakodnevno modificira zahtjeve koji se nameću takvim vidom razvoja. Pojam održivog razvoja je veoma složen pa ga nije ni u praksi jednostavno primjenjivati, zbog čega je potrebno neprestano nadograđivati postojeće znanje i usvajati novo kako bi se doskočilo dinamičnosti današnjeg načina življenja. Upravo stoga, treće poglavlje naglašava važnost znanja u ulozi održivog razvoja te težnju ka njegovu neprestanu promicanju. Opisuje se uloga obrazovnog procesa u promicanju znanja iz navedenog područja te se napominju prednosti uvođenja takve tematike u sve razine obrazovnog procesa, a posebno se s tog aspekta naglašava važnost cjeloživotnog učenja kao neizbježne komponente razvitka ljudskih potencijala i praćenja svjetskih trendova. Nadalje je pobliže objašnjeno kako je moguće upravljati znanjem s ciljem optimalnog iskorištavanja postojećeg znanja, njegovog razvitka te primjene na nove proizvode i procese. Pritom su navedene interne i eksterne pokretačke sile upravljanja znanjem te tehnologija koja omogućuje upravljanje znanjem. U četvrtom se poglavlju uvodi pojam društveno odgovornog poslovanja. Naime, smatra se da je 21. stoljeće, stoljeće znanja, a upravo je ono strateški resurs organizacije. Tradicionalnu organizaciju zamjenjuje organizacija koja uči odnosno organizacija koja raspolaže resursima koji su spremni na neprestano prilagođavanje promjenama iz okruženja te implementiranju novih sustava i programa u svoje poslovanje, a što je izazvano djelovanjem organizacije u uvjetima dinamične okoline. Nadalje se navode dimenzije i mnogobrojne koristi društveno odgovornog poslovanja te se taj pojam suprostavlja pojmu korporativne filantropije koji se često izjednačavaju iako je takvo shvaćanje pogrešno jer je društveno odgovorno poslovanje mnogo širi pojam. U petom su poglavlju izneseni rezultati empirijskog istraživanja kojim se nastoji dokazati važnost uloge znanja u funkciji održivog razvoja. Istraživanje je provedeno na uzorku studenata treće godine, Sveučilišta Jurja Dobrile u Puli, Odjela za ekonomiju i turizam „Dr. Mijo Mirković“, smjera Financije, računovodstvo i revizija, koji ne posjeduju predznanje u odnosu na studente smjera Management i poduzetništvo koji su u prijašnjem obrazovanju stekli predznanje iz navedenog područja. Naposljetku, teze izložene radom još su jednom sintetizirane u vidu zaključka te su iznesena razmatranja u svezi s rezultatima empirijskog istraživanja. Prilikom pisanja rada korištene su sljedeće metode: metoda analize, metoda klasifikacije, metoda deskripcije, komparativna metoda te metoda anketiranja.

[error in script]

Tip objekta:	Teza (Završni rad)
Mentor:	Afrić-Rakitovac, Kristina
Dodatne informacije:	2010/78
Teme:	3 Društvene znanosti > 33 Ekonomija. Ekonomska znanost > 330 Ekonomija općenito 3 Društvene znanosti > 37 Odgoj i obrazovanje
Odjeli:	Odjel za ekonomiju i turizam "Dr. Mijo Mirković" > Management i poduzetništvo
Datum pohrane:	05 Pro 2011 20:58
Zadnja promjena:	16 May 2014 15:47
URI:	http://eknjiznica.unipu.hr/id/eprint/584

Actions (login required)

Pregledaj stavku