Povijest ljepote

Bajlo, Marina (2011) Povijest ljepote. Završni rad thesis, Sveučilište Jurja Dobrile u Puli.

Puni tekst

PDF - Objavljena verzija Restricted to Samo registrirani korisnici Sva prava pridržana. Nije dopušteno niti jedan dio reproducirati ili distribuirati bez prethodnog pismenog odobrenja. Download (1MB)

Sažetak

Pojam ljepote je oduvijek otvorena tema za raspravu kroz čitavu povijest umjetnosti i filozofije, estetike - no uvijek ostaje upitan. Je li on promjenjiv i prolazan, ovisan o vremenu u kojem živimo i subjektivnom dojmu promatrača? Ili je osjećaj za lijepo zajednički za sve nas koji negdje u svojoj dubini znamo što je lijepo a što nije? Alexander Gottlieb Baumgarten je polovicom 18 stoljeća napisao svoje poznato djelo "Aesthetica", i prezentirao ga kao filozofsku disciplinu, koja obrađuje sve što pogađa osjetila, tj. osjećaje sve do onoga najintimnijeg subjektivnoga osjećaja za ljepotu, i suprotstavio ga onom tzv. objektivnom racionalnom i logičnom mišljenju. Kod njega estetika postaje teorija o ljepoti u prirodi i umjetnosti. Što se pak ljepote tiče sam Platon je napisao slijedeće: "Ako uopće postoji ista, za što se isplati živjeti, onda je to promatranje lijepoga." Moć ljepote je fascinirajući doživljaj, iako ne uvijek i potpuno razumljiv. Elementarni osjećaj ljepote niti jednom ljudskom biću nije nepoznat, a posjeduju ga i mala djeca. Čak sam mišljenja, da ga mi uopće ne trebamo učiti. Izgleda kao da nam je urođen. Ljepota je jedna vrsta eliksira, koji nam može priuštiti ne samo trenutni užitak, nego je povezan sa dubljim osjećajima sreće. Osjećaj lijepoga pretpostavlja i traži jedan subjekt, koji je sposoban razlučivati i pri tome osjetiti zadovoljstvo, kao i jedan objekt, cilj i stvarnost toga osjećaja, tj. ono što te osjećaje uzrokuje. I konačno, što je uzrok i jednom i drugom? To je zagonetka ljepote! Što je to ljepota i što se sve može osjetiti kao lijepo, te odakle to sve potječe, tema je koja se razmatra u ovom radu. Kao podloga istraživanja korištena je knjiga "Povijest ljepote" Umberta Eca, poznatog talijanskog estetičara, teoretičara umjetnosti i književnika, u kojoj nas kroz sedamnaest poglavlja podrobno i znalački upoznaje sa srednjovjekovnim poimanjem umjetnosti i ljepote, pri čemu se potvrđuje kao ustrajan istraživač i veliki poznavatelj povijesti estetičke misli, posebice srednjovjekovne. Preko čitavog niza srednjovjekovnih mislioca, od Augustina, Pseudo-Dionizija, Eriugene, sv. Bonaventure, Alberta Velikog i neizostavnog Tome Akvinskog, Eco nastoji pokazati da srednjovjekovno shvaćanje lijepog nije ograničeno isključivo na područje transcendentnog, već pokazuje interes i za predmetni, osjetilni svijet. Iščitavajući i analizirajući zapise onodobnih filozofa i teologa, autor, naglašavajući jednu od centralnih tema srednjovjekovnog razdoblja – jasno isticanje suprotnosti između prolazne i kratkotrajne izvanjske, materijalne ljepote koja uzbuđuje dušu nasuprot metafizički lijepog – ukazuje da, unatoč tome što se ljepota shvaća primarno kao inteligibilna, odnosno razumna stvarnost, srednjovjekovna misao pokazuje senzibilitet i za osjetilno lijepo. Znamo da ljepota nije samo vizualna, što je osnovna pretpostavka rada, no kako je vid najvažnije osjetilo, doživljaj ljepote i sve što iz njega proizlazi odnosi se prije svega na vizualne podražaje. Tako mi znamo da je ono što je lijepo zaista lijepo. Ljepota je nešto što dolazi iznutra. U nama se očituje kao predosjećaj. Gledamo u nešto, susrećemo se s nečim i to nas dotiče svojom ljepotom koju duboko (pred)osjećamo. Za nešto prema čemu smo ravnodušni, ne znam kako bi mogli reći i da je lijepo. Svaki pojedinac, svatko od nas, nosi urođenu karakteristiku - potrebu za izražavanjem. Ta potreba je uvijek prisutna, a način na koji će se ispoljiti, ili zatomiti, ostaje na nama kao slobodni odabir kroz cijeli život. Usporedno time, imamo i unutarnju potrebu za ljepotom kojoj svatko na ovaj ili onaj način teži. Rijetke su osobe koje u sebi nose impuls za ružno ili teže k tome, iako moderno doba diktira trendove kaotičnosti, nerazumljivosti i nesklada s kojima se poistovjećujemo kao "našim suvremenim" kriterijima. Tako se stvara jedna neprirodna snobovska atmosfera gdje nelijepo prolazi kao umjetnost pod izgovorom noviteta, originalnog i "još neviñenog".

[error in script]

Tip objekta:	Teza (Završni rad)
Mentor:	NIJE ODREĐENO
Dodatne informacije:	2011/164
Teme:	9 Geografija. Biografija. Povijest
Odjeli:	Odjel za ekonomiju i turizam "Dr. Mijo Mirković" > Kultura i turizam
Datum pohrane:	05 Pro 2011 20:42
Zadnja promjena:	05 Pro 2011 20:42
URI:	http://eknjiznica.unipu.hr/id/eprint/622

Actions (login required)

Pregledaj stavku