Trkulja, Iva (2008) Ekološki porezi u Republici Hrvatskoj:koliko smo ujednačeni sa Europskom unijom? Diplomski rad thesis, Sveučilište Jurja Dobrile u Puli.
Puni tekst
PDF
- Objavljena verzija
Restricted to Samo registrirani korisnici Sva prava pridržana. Nije dopušteno niti jedan dio reproducirati ili distribuirati bez prethodnog pismenog odobrenja. Download (980kB) |
Sažetak
Čovjekov prirodni okoliš od izuzetne je važnosti za njegov opstanak, a u nastojanju da prilagodi prirodni okoliš sebi, ljudi su prouzročili brojne negativne promjene koje su dovele do toga da priroda jednostavno više ne uspijeva sama obnoviti sve ono što je svojim djelovanjem postepeno počeo uništavati. U čovjekovom prirodnom okolišu odražavaju se posljedice svih njegovih aktivnosti te su tako vidljive i posljedice svih aktivnosti koje su morale biti poduzete, a nisu. Stoga se stanje okoliša te dosezi koji jesu ili nisu postignuti u određenom razdoblju mogu procjenjivati samo u okviru ukupne socijalne, gospodarske i političke situacije u zemlji. Iako se neki ekološki problemi mogu rješavati na nacionalnoj razini, problemi kao što su ozonske rupe, efekt staklenika, otapanje ledenjaka, onečišćenja mora i rijeka, problem je svih zemalja i svi zajedno djeluju na onečišćenje i zagađenje okoliša. Svijest o potrebi zaštite okoline u kojoj živimo započela je 60-tih godina 20 stoljeću, a najbitnije odrednice donesene su na konferenciji u Rio de Janeiru 1992. godine. Među brojnim instrumentima koji se koriste u cilju zaštite okoliša ekološki porezi se javljaju kao jedan od fiskalnih instrumenta koji bi trebali utjecati na smanjenje i ograničenje potrošnje energije iz potrošnih izvora, te time i na smanjenje zagađenja okoliša korištenjem takvih izvora. Korist od ekoloških poreza može biti dvostruka: zaštita okoliša, te dijelom smanjenje poreznog opterećenja drugih poreza, pa bi svaka država trebala poticati uvođenje i primjenu takvih poreza kao i drugih instrumenata politike zaštite okoliša ponajviše zbog važnosti očuvanja čovjekove zdrave životne okoline koja je neophodna za njegov život. Europska unija i OECD definirali su ekološki porez kao oblik poreza kod kojeg je porezna osnovica izražena u fizičkim jedinicama materije i dokazan je njezin negativan utjecaj na okoliš. Ekološki porezi u Europskoj uniji dijele se u tri osnovne kategorije, a to su: porezi na energente, transport, onečišćenje i prirodne izvore, od kojih se najveći prihodi ubiru iz poreza na energente. Iako bi ekološki porezi trebali poprimati sve veće razmjere, to nije slučaj i ovisi od zemlje do zemlje.
Tip objekta: | Teza (Diplomski rad) |
---|---|
Mentor: | Krtalić, Sandra |
Dodatne informacije: | 2008/124 |
Teme: | 3 Društvene znanosti > 33 Ekonomija. Ekonomska znanost > 336 Financije. Uključujući: Javne financije. Bankarstvo. Novac > 336.1 Javne financije, državne financije općenito |
Odjeli: | Odjel za ekonomiju i turizam "Dr. Mijo Mirković" > Marketinško upravljanje |
Datum pohrane: | 05 Pro 2011 19:53 |
Zadnja promjena: | 23 May 2014 08:16 |
URI: | http://eknjiznica.unipu.hr/id/eprint/667 |
Actions (login required)
Pregledaj stavku |