Emisija depozitnog novca

Nikolovski, Helena (2007) Emisija depozitnog novca. Diplomski rad thesis, Sveučilište Jurja Dobrile u Puli.

Puni tekst

PDF - Objavljena verzija Restricted to Samo registrirani korisnici Sva prava pridržana. Nije dopušteno niti jedan dio reproducirati ili distribuirati bez prethodnog pismenog odobrenja. Download (418kB)

Sažetak

Novac je složena društveno-ekonomska kategorija koja je u obavljanju jedne od svojih najznačajnijih funkcija, funkcije prometnog i platežnog sredstva, često mijenjala oblik svoje egzistencije. Međutim, razmjena dobara odvijala se i prije pojave novca putem trampe, to jest razmjenom robe za robu. Takva neposredna razmjena, koja se još naziva i naturalnom, stvarala je velike poteškoće koje su postale kočnica daljnjeg gospodarskog razvoja. Život, ne samo u gospodarskom smislu, dobio je novi smisao pojavom novca kao univerzalnog transakcijskog sredstva. Novčani oblici razvijali su se od naturalnog i pravog robnog novca preko kovanog novca pune vrijednosti, sve do suvremenih, simboličnih novčanih oblika, kao što je nepunovrijedni kovani novac, papirni novac te depozitni novac. U suvremenim novčanim sustavima u optjecaju su kovanice, novčanice i knjižni ili depozitni novac. Sve je to simbolički, fiducijarni ili fiat novac. Nastanak depozitnog novca treba tražiti u nesavršenosti papirnog novca. Papirni novac tijekom plaćanja pokazao se ponekad neprikladnim za neka plaćanja, prije svega za plaćanje između gospodarskih jedinica kad se radi o velikim iznosima. Ako su držali iste deponirane u bankama, o čemu je postojala knjigovodstvena zabilješka, lako su mogli istim manipulirati jednostavnim pismenim nalogom banci da dio imovine s njihovog računa prenesu na papiru naznačenom njihovom poslovnom klijentu. Tako dolazi do sekundarnog platnog prometa. Pošto klijenti banke rijetko konvertiraju knjižni novac u gotovinu, banke mogu, vodeći se profitnim interesom, na temelju tih mirujućih depozita davati kredite. Uvođenjem poslova kreditiranja povećava se količina novca u optjecaju. Kako depozitni novac počiva samo na povjerenju, nastala je središnja banka koja, pored ostalog, vodi računa o pokriću emisijskih kredita poslovnih banaka. Ona propisuje kolike rezerve u odnosu na izdani knjižni novac, poslovne banke moraju imati. Depozitni novac koji je nastao na temelju pologa gotovine na račun kod banke naziva se primarni depozitni novac, dok se depozitni novac nastao na temelju depozitno-kreditnog multiplikacijskog procesa naziva sekundarni ili derivativni depozitni novac. Proces multiplikacije depozita, kao realna teoretska mogućnost, čija je druga strana, kreditna ekspanzija i kreiranje depozitnog novca, obično se objašnjava ovako: svaka banka kada primi stvarni, fiducijarni depozit, na primjer koji netko u obliku gotovine položi na svoj račun u banci, mora određeni dio zadržati kao obveznu rezervu i rezervu likvidnosti (koju sama utvrdi ili ju utvrđuje središnja banka kao obveznu) kako bi na zahtjev svojih komitenata mogla isplatiti, kad oni zatraže, svoje obveze prema njima (tj. njihova potraživanja prema banci). Preostali dio primljenog gotovinskog pologa ona će koristiti za odobravanje kredita nekom zajmotražitelju. Što je taj preostali dio veći (po odbitku na primjer niže obvezne i druge rezerve likvidnosti) to je i njezina mogućnost odobravanja kredita veća, a time i proces ekspanzije kredita i multiplikacije depozita. Iako je prikupljanje depozita najvažniji izvor sredstava banke, to nije jedini izvor. U izvore sredstava spadaju još fondovi banke i međubankarski krediti. Isto tako, odobravanje kredita nije jedini oblik plasiranja prikupljenih sredstava, jer banka prikupljenim sredstvima može kupovati neke druge financijske instrumente i slično. Postoje dvije vrste multiplikacije depozita, i to su mikromultiplikacija depozita, koja se odvija na razini jedne poslovne banke, i makromultiplikacija depozita, koja se odvija na razini cjelokupnog bankarskog sustava. U Republici Hrvatskoj uz novčanice i kovanice, koje emitira Hrvatska narodna banka, u optjecaju je i depozitni novac, kojeg emitiraju poslovne banke. Depozitni novac i gotov novac izvan banaka predstavljaju količinu novca u optjecaju, odnosno novčanu masu u užem smislu. Najveći udio u novčanoj masi zauzima depozitni novac i taj udio približno iznosi 68%. Ostatak od približno 32% čini gotov novac. Novčana sredstva poslovne banke najvećim dijelom prikupljaju primanjem depozita, i plasiraju ih najvećim dijelom u kredite. Stoga je primanje depozita najvažnija pasivna operacija poslovnih banaka, dok izdavanje kredita spada u najvažniju aktivnu operaciju banaka. Poslovne banke su dužne od prikupljenih novčanih depozita držati jedan dio kao obveznu rezervu i rezervu likvidnosti. U Republici Hrvatskoj instrument obvezne pričuve je jedan od najvažnijih instrumenata kojim Hrvatska narodna banka utječe na količinu novca u optjecaju. Zbog pretjeranog zaduživanja poslovnih banaka u inozemstvu u svrhu kreditiranja domaćih sektora, prvenstveno stanovništva, Hrvatska narodna banka 2004. godine uvela je još i graničnu stopu obvezne pričuve, a 2006. godine posebnu obveznu pričuvu. Svrha je ovih instrumenata spriječiti daljnje zaduživanje poslovnih banaka u inozemstvu.

[error in script]

Tip objekta:	Teza (Diplomski rad)
Mentor:	Božina, Lovre
Dodatne informacije:	2007_3
Teme:	3 Društvene znanosti > 33 Ekonomija. Ekonomska znanost > 336 Financije. Uključujući: Javne financije. Bankarstvo. Novac > 336.7 Novac. Monetarni sustav. Bankarstvo. Burze
Odjeli:	Odjel za ekonomiju i turizam "Dr. Mijo Mirković" > Financijski management
Datum pohrane:	19 Pro 2011 12:41
Zadnja promjena:	16 May 2014 13:10
URI:	http://eknjiznica.unipu.hr/id/eprint/797

Actions (login required)

Pregledaj stavku