Rojnić, Daniela (2006) Problem nezaposlenosti u Republici Hrvatskoj s mogućim rješenjima. Diplomski rad thesis, Sveučilište Jurja Dobrile u Puli.
Puni tekst
PDF
- Objavljena verzija
Restricted to Samo registrirani korisnici Sva prava pridržana. Nije dopušteno niti jedan dio reproducirati ili distribuirati bez prethodnog pismenog odobrenja. Download (913kB) |
Sažetak
Pitanje zapošljavanja i (ne)zaposlenosti povlačilo se kroz povijest i ostalo aktualno i dandanas. Ocjena W. H. Beveridga s prve polovice XX. stoljeća da problemi nezaposlenosti u specifičnom smislu leže u korjenu većine socijalnih problema, još je uvijek vrlo aktualna. Naime, nezaposlenost je najčešće direktan uzrok siromaštva, pogoršanja stambenog standarda i ostalih aspekata socIjalne deprivacije i ima vrlo visoku socijalnu cijenu za pojedinca, ali i visoku ekonomsku cijenu za čitavu zajednicu. Nezaposlenost je glavni i najbolniji problem: ona stvara osjećaj socijalne bespomoćnosti, gospodarske krize i neuspjeha države. Kao stožerni problem industrijskog društva postao je „top“ tema u čitavom svijetu, i to na svim društvenim razinama: u najširoj javnosti, u izbornim govorima predstavnika političkih stranaka, sjednicama tijela političkih i gospodarskih udruženja, zananstvenim krugovima i drugdje. Nezaposlenost kao sociološka i ekonomska kategorija uzrokuje negativne pojave u razvitku ekonomije svake zajednice, u uskoj je vezi sa stupnjem ukupnog razvitka, a najizravnije je povezana s ostvarenjem bruto domaćeg proizvoda po stanovniku. Svako, pa i najmanje pokretanje razvitka gospodarstva, mora početi od povećanja stope zaposlenosti, i to zato što se time rješavaju socijalni, ekonomski i politički problemi, kako na unutarnjem planu tako i u međunarodnim relacijama. Zaposlenost je najvažnija odrednica položaja ljudi u svakoj zemlji i isto je tako bitna u pružanju smisla, dohotka, socijalne podrške, kvalitete života i načina sudjelovanja u društvu. Stoga, kada govorimo o važnosti zaposlenosti za neko društvo možemo reći da je ono "ljepilo koje ga drži". Nezaposlenost u Hrvatskoj predstavlja dugotrajnu i prilično rezistentnu pojavu koja i danas ostaje među najvećim problemima hrvatskog gospodarstva. Hrvatska kao i dobar broj tranzicijskih zemalja koje su oklijevale sa reformama ili ih provodile na netransparentan način i dalje osjeća posljedice snažnog tranzicijskog šoka. Visoka dvoznamenkasta stopa nezaposlenosti u Hrvatskoj, uzrokovana lošom makroekonomskom politikom i privatizacijom, kao i odgađanjem provođenja strukturnih reformi, predstavlja ozbiljan izazov za ekonomsku politiku. Masovna nezaposlenost kao pokazatelj neuspjeha u upravljanju tranzicijskim procesima samo je jedan od rezultata u Hrvatskoj koji nipošto nije među najboljima među postsocijalističkim zemljama kao što to katkada Vladini ekonomisti i predstavnici tvrde sa priličnom, ali neutemeljenom dozom samodopadnosti. Nezaposlenost je bila i ostala jedan od najozbiljnijih problema hrvatskog gospodarstva, jer uzrokuje, prije svega, rasipanje resursa, a time i niz poteškoća za gospodarstvo u cjelini. Iz gore navedenih razloga problem nezaposlenosti u RH i načini njegovog suzbijanja je tema koju ovaj rad nastoji rasvjetliti. Obrađena je, osim uvoda i zaključka, kroz tri povezana dijela, što omogućava njezino sagledavanje u cjelini. U radu će se koristiti metode proučavanja i istraživanja literature, komparativna metoda i različite matematičko-statističke metode. Osim ovog uvodnog dijela, istraživanje problema nezaposlenosti u Hrvatskoj započinje teorijskom podlogom za razmatranje navedenog problema: bit će riječi o značaju, definiciji i tipovima nezaposlenosti, mjerenju navedene pojave s osvrtom na mjerenje u RH te politikama za suzbijanje nezaposlenosti. Središnji, treći dio rada bavi se problemom nezaposlenosti u RH i to stanjem na tržištu rada: kretanjem zaposlenosti i nezaposlenosti u razdoblju od početka devedesetih godina pa sve do danas. Kako je RH samo jedna od zemalja u tranziciji osim uzroka same pojave u zemlji daje se i pregled uzroka nezaposlenosti u drugim tranzicijskim zemljama. Ovo poglavlje završit će komparacijom nezaposlenosti u RH sa nezaposlenošću u tranzicijskim zemljama i razvijenim zemljama Europe. Poseban naglasak u ovom radu stavljen je na moguća rješenja problema hrvatske nezaposlenosti, a koja će biti iznesena u četvrtom poglavlju rada. Pokazat će se kako RH ima dugu tradiciju u donošenju i implementaciji mjera za rješavanje ili ublažavanje problema nezaposlenosti i poticanja zapošljavanja. Ipak, o aktivnijoj se politici zapošljavanja u Hrvatskoj može govoriti od početka 90-ih godina, točnije od njezina osamostaljenja. Pokazat će se kako mjere aktivne politike tržišta rada mogu doprinijeti zapošljivosti ciljanih skupina te utjecati na ravnomjerniji raspored tereta od nezaposlenosti, no teško da same mogu utjecati na povećanje ukupne zaposlenosti radne snage. Stoga će ovo poglavlje i završiti potrebom stvaranja fleksibilnog tržišta rada i drugim mogućim rješenjima nezaposlenosti u Hrvatskoj. Govoreći o potonjem mislim na neke od izazova tranzicije hrvatskom gospodarstvu: ohrabrivanju ulaska tvrtki, i time povezanom stvaranju povoljne ulagačke klime, restrukturiranju hrvatske privrede, što bržoj i uspješnijoj privatizaciji preostalih poduzeća u vlasništvu države i drugim mogućnostima rješavanja velikog problema nezaposlenosti. U petom poglavlju rada prikazan je zaključak. Na kraju diplomskog rada nalazi se popis literature te popis tablica i slika u radu.
Tip objekta: | Teza (Diplomski rad) |
---|---|
Mentor: | NIJE ODREĐENO |
Dodatne informacije: | 2006/96 |
Teme: | 3 Društvene znanosti > 33 Ekonomija. Ekonomska znanost > 331 Rad. Zaposlenost. Poslodavci, zaposleni. Ekonomika rada. Organizacija rada. |
Odjeli: | Odjel za ekonomiju i turizam "Dr. Mijo Mirković" > Financijski management |
Datum pohrane: | 19 Pro 2011 13:35 |
Zadnja promjena: | 19 Pro 2011 13:35 |
URI: | http://eknjiznica.unipu.hr/id/eprint/900 |
Actions (login required)
Pregledaj stavku |