E-Knjižnica FET "Dr. Mijo Mirković"

Primjena ISO standarda 14001 u tvornici duhana Rovinj d.o.o. Rovinj

Pokrajac, Danijel (2006) Primjena ISO standarda 14001 u tvornici duhana Rovinj d.o.o. Rovinj. Diplomski rad thesis, Sveučilište Jurja Dobrile u Puli.

Puni tekst
[img] PDF - Objavljena verzija
Restricted to Samo registrirani korisnici

Sva prava pridržana. Nije dopušteno niti jedan dio reproducirati ili distribuirati bez prethodnog pismenog odobrenja.

Download (3MB)

Sažetak

Grad Rovinj svoju turističku perspektivu gradi na pozicioniranju u destinaciju kvalitetnog turizma, te autor – građanin Rovinja i student turističkog smjera, zaljubljenik u još relativno ne zagađen okoliš, živo zainteresiran da u svojoj sredini razmišlja i djeluje u duhu održivog razvoja, obradio je ovu temu koja mu se nametala kao najbolja. Na jednoj od najatraktivnijih lokacija u gradu smjestila se Tvornica Duhana Rovinj d.o.o., „poduzeće majka“ holding kompanije koju čine dvije glavne strateške poslovne jedinice (duhanska i turistička) koju ovim radom autor promatra tek kao potencijalnog zagađivača mora, zraka i okoliša čiji je čovjek središnji dio. Cilj rada bio je zapravo horizontalno i vertikalno analiziranje te artikuliranje relevantnih pokazatelja TDR-a uz poseban naglasak kroz vlastiti kritički osvrt na njihovu brigu o zaštiti okoliša za potrebe diplomskog rada s temom Primjene ISO standarda 14001 u Tvornici duhana Rovinj d.o.o. na lokaciji u Rovinju tijekom razdoblja od uvođenja sustava ISO 14001 pa do danas. U prvom djelu ukratko se ukazuje o pojmu, povijesti, nastanku i ciljevima ISO standarda 14001 te ponešto o samoj međunarodnoj organizaciji za standardizaciju. Drugi dio rada prikazuje razvoj i nastajanje Adris Grupe d.d. iz Rovinja na temeljima Tvornice duhana iz 1872. god. te njezino širenje u strateške poslovne divizije Grupe. U trećem djelu, detaljnije upoznajemo Politiku upravljanja okolišem TDR-a, na trenutnoj rovinjskoj lokaciji te se progovara o preseljenju iste u kanfanarsku industrijsku zonu. Zaključak: Adris Grupa želi ostaviti snažan dojam kako je svjesna svoje odgovornosti u zaštiti okoliša. Kroz Sustav upravljanja okolišem, primjećuje se kako kontinuirano ulaže u razvoj i implementaciju novih tehnologija koje pridonose njegovu očuvanju, kao i na jačanju imidža proizvođača. Primjenom ekološki prihvatljivih materijala i tehnologija znatno su smanjili količinu otpada. Stalnom izobrazbom i usavršavanjem zaposlenika Grupa potiče svijest o potrebi očuvanja okoliša i sprječavanja njegova onečišćenja. Iz publikacija TDR-a proizlazi da u potpunosti slijede sve hrvatske i međunarodne propise. Ipak, politika zaštite okoliša bi se trebala odnositi na cijeli životni vijek proizvoda, dok TDR svoju Politiku zaštite okoliša ograničava tek na fazu proizvodnje. Zasigurno iz tog razloga u TDR-u ne naglašavaju činjenicu da su u posjedu certifikata ISO 14000. Ako znamo da se svjetska medicina složila da su pušači podložniji mnogim teškim bolestima, da TDR puni državni proračun, ali mnogostruko puta manje od direktnih troškova vezanih uz posljedice pušenja, da akademske zajednice ima podatke, znanja i ulogu ukazivanja na realnost problematike kao i ulogu da studira rješenja, kako uz sve to ne dovesti u pitanje moralnost zakonske regulative, aljkavu akademsku i društvenu zajednicu, koja dozvoljava benevolentno raspoloženje prema grani koja nije spremna, osim deklarativno poduzeti konkretne mjere, umjesto da demotivira i u konačnici zabrani štetno „uživanje“ u pušenju? U TDR-u kažu: „Podržavat ćemo mjere zakonodavnih tijela koji se tiču ograničenja prodaje duhanskih proizvoda maloljetnicima i sankcioniranja takve prodaje, surađivat ćemo s vladinim povjerenstvima i nevladinim organizacijama u dijelu njihovih aktivnosti koje se odnose na prevenciju pušenja kod maloljetnika” - i to zvuče licemjerno! Nadalje kažu, „Budući da su cigarete legalan proizvod u kojem mnogi uživaju, smatramo da bi konačna odluka trebala biti prepuštena svakome odraslom pojedincu”. Kako ne primijetiti da ima previše maloljetnika koji konzumiraju duhan (i) na javnim mjestima, a da pri tome nema konkretnih protumjera. Svaki bi proizvod trebao biti na istinsku korist čovjeku (pušenje remeti čak i evolucijski razvoj), a tek bi onda valjalo ispitivati strategiju daljnjeg rasta i razvoja uz koje se može maksimizirati dodatna vrijednost i istodobno minimalizirati utrošak resursa i energije, te sačuvati okoliš od degradacije. U slučaju TDR-a načelno se čuva okoliš, a suštinski se degradira najvažniji dio okoliša, a to je čovjek, tj. njegovo zdravlje. Uzaludan bi trebao biti dobar imidž tvornice u očima javne države i zajednice kad im je proizvod to što zapravo šteti. Kad bi u analizi zanemarili multidisciplinarni pristup, te pristupili problematici isključivo primjenom ekonomskih kriterija mogli bismo zaključiti: Veći društveni troškovi od duhanske industrije, od ostvarenih društvenih koristi, potvrđuje da je država i društvo bez moralnih vrednota zapravo loš gospodar! Za pridonijeti razvoju, valja nam razvijati kritičku svijest i to kontinuirano, multidisciplinarno, stručno (i implementacijom standarda ISO 14001) i s strahopoštovanjem prema čovjeku i okolišu te s takvim pristupom možemo ostvariti održivost razvoja.

[error in script]
Tip objekta: Teza (Diplomski rad)
Mentor: Bušelić, Marija
Dodatne informacije: 2006/107
Teme: 5 Prirodne znanosti i matematika > 504 Znanost o okolišu. Environmentologija
Odjeli: Odjel za ekonomiju i turizam "Dr. Mijo Mirković" > Turizam
Datum pohrane: 19 Pro 2011 13:32
Zadnja promjena: 19 May 2014 10:16
URI: http://eknjiznica.unipu.hr/id/eprint/907

Actions (login required)

Pregledaj stavku Pregledaj stavku