Maksić, Maja (2012) Ljudska prava u djelima Voltairea i francuskih enciklopedista. Završni rad thesis, Sveučilište Jurja Dobrile u Puli.
Puni tekst
PDF
- Objavljena verzija
Restricted to Samo registrirani korisnici Sva prava pridržana. Nije dopušteno niti jedan dio reproducirati ili distribuirati bez prethodnog pismenog odobrenja. Download (2MB) |
Sažetak
Francuski filozofi Voltaire, Rousseau, Montesquieu, Diderot i d'Alembert, inspirirali su brojne aktere da promjene svoje uloge iz pasivnih građanina u aktivne revolucionare. Nazivaju ih još i francuskim enciklopedistima jer su svojim udruženim snagama bili nositelji epohe prosvjećenosti i razuma u kojemu je nastala čuvena Encyclopédye. Djela koja su enciklopedisti pisali senzibilizirali su narod. Novele su omogućile čitateljima da se identificiraju s običnim likovima, a slale poruku da su svi ljudi jednaki zbog njihovih unutarnjih proživljavanja i upravo je čitanje istih utjecalo na stvaranje atmosfere ravnopravnosti i zajedništva. Empatija s glavnim likovima bila je olakšana načinom pisanja novela, što je često bilo u obliku pisma Načela ljudskih prava postoje već stoljećima. Iako se začeci ideje o ravnopravnosti pronalaze još u doba antike, možemo konstatirati da se prava ekspanzija te ideje dogodila krajem 18.st. Osnovnim pravima, koja su nadahnula sva ostala, smatraju se ona proglašena u Deklaraciji o pravima čovjeka i građanina iz 1789.g. Francuska revolucija se događala u veoma složenim društvenim okolnostima. Osnovne snage revolucije su bili odnosi među buržoazijom i pojedinih radnih slojeva naroda. Ustavni modeli Voltairea, Montesquieua i Rousseaua nudili su mogućnost ujedinjenja slobodnih ljudi u zajednicu koja je bila sposobna udovoljiti načelu slobode kao neotuđivom ljudskom pravu. Francuska revolucija označava političke, društvene i ekonomske potrese utemeljujući događaj moderne povijesti. Montesquieu i Rousseau su dvije značajne ličnosti jer su njihove ideje stvorile dvije različite struje uoči Francuske revolucije. U početku su njihovi sljedbenici zajedno radili na korjenitim promjenama, de facto zajedno započinju revoluciju, ali se razilaze oko ideje o željenim promjenama i ciljevima revolucije te nedugo nakon toga dolaze u sukob. Priča Jeana Calasa samo je jedna od mnogih tužnih francuskih sudbina zapisanih u europskoj povijesti, koju je Voltaire opisao i analizirao u svojoj knjizi Rasprava o toleranciji. I dok analizira puk opijen vjerom i fanatizmom ukazuje na užase i nepravdu koja se događala svakodnevno. Voltaire apelira na nužnost uvajanja toleracije jer to donosi moralnom i fizičkom dobrobitu društva. Funkcioniranje tada poznatog svijeta prikazali su na način na koji nitko nikada nije niti pokušao ili usudio se učiniti. Hrabro su pisali tako da i prosječan, neuk čovjek može znati ono što su do tada bili u mogućnosti samo kraljevi, carevi i poručnici. Enciklopedisti su predlagali, i tako su funkcionirali, da svatko treba imati pristup racionalnoj istini.
Tip objekta: | Teza (Završni rad) |
---|---|
Mentor: | NIJE ODREĐENO |
Dodatne informacije: | 2012/211 |
Teme: | 1 Filozofija i psihologija > 17 Moralna filozofija. Etika. Praktična filozofija |
Odjeli: | Odjel za ekonomiju i turizam "Dr. Mijo Mirković" > Kultura i turizam |
Datum pohrane: | 28 Mar 2013 11:38 |
Zadnja promjena: | 28 Mar 2013 11:38 |
URI: | http://eknjiznica.unipu.hr/id/eprint/2086 |
Actions (login required)
Pregledaj stavku |