Ljudska prava u djelima Voltairea i francuskih enciklopedista

Maksić, Maja (2012) Ljudska prava u djelima Voltairea i francuskih enciklopedista. Završni rad thesis, Sveučilište Jurja Dobrile u Puli.

Puni tekst

PDF - Objavljena verzija Restricted to Samo registrirani korisnici Sva prava pridržana. Nije dopušteno niti jedan dio reproducirati ili distribuirati bez prethodnog pismenog odobrenja. Download (2MB)

Sažetak

Francuski filozofi Voltaire, Rousseau, Montesquieu, Diderot i d'Alembert, inspirirali su brojne aktere da promjene svoje uloge iz pasivnih građanina u aktivne revolucionare. Nazivaju ih još i francuskim enciklopedistima jer su svojim udruženim snagama bili nositelji epohe prosvjećenosti i razuma u kojemu je nastala čuvena Encyclopédye. Djela koja su enciklopedisti pisali senzibilizirali su narod. Novele su omogućile čitateljima da se identificiraju s običnim likovima, a slale poruku da su svi ljudi jednaki zbog njihovih unutarnjih proživljavanja i upravo je čitanje istih utjecalo na stvaranje atmosfere ravnopravnosti i zajedništva. Empatija s glavnim likovima bila je olakšana načinom pisanja novela, što je često bilo u obliku pisma Načela ljudskih prava postoje već stoljećima. Iako se začeci ideje o ravnopravnosti pronalaze još u doba antike, možemo konstatirati da se prava ekspanzija te ideje dogodila krajem 18.st. Osnovnim pravima, koja su nadahnula sva ostala, smatraju se ona proglašena u Deklaraciji o pravima čovjeka i građanina iz 1789.g. Francuska revolucija se događala u veoma složenim društvenim okolnostima. Osnovne snage revolucije su bili odnosi među buržoazijom i pojedinih radnih slojeva naroda. Ustavni modeli Voltairea, Montesquieua i Rousseaua nudili su mogućnost ujedinjenja slobodnih ljudi u zajednicu koja je bila sposobna udovoljiti načelu slobode kao neotuđivom ljudskom pravu. Francuska revolucija označava političke, društvene i ekonomske potrese utemeljujući događaj moderne povijesti. Montesquieu i Rousseau su dvije značajne ličnosti jer su njihove ideje stvorile dvije različite struje uoči Francuske revolucije. U početku su njihovi sljedbenici zajedno radili na korjenitim promjenama, de facto zajedno započinju revoluciju, ali se razilaze oko ideje o željenim promjenama i ciljevima revolucije te nedugo nakon toga dolaze u sukob. Priča Jeana Calasa samo je jedna od mnogih tužnih francuskih sudbina zapisanih u europskoj povijesti, koju je Voltaire opisao i analizirao u svojoj knjizi Rasprava o toleranciji. I dok analizira puk opijen vjerom i fanatizmom ukazuje na užase i nepravdu koja se događala svakodnevno. Voltaire apelira na nužnost uvajanja toleracije jer to donosi moralnom i fizičkom dobrobitu društva. Funkcioniranje tada poznatog svijeta prikazali su na način na koji nitko nikada nije niti pokušao ili usudio se učiniti. Hrabro su pisali tako da i prosječan, neuk čovjek može znati ono što su do tada bili u mogućnosti samo kraljevi, carevi i poručnici. Enciklopedisti su predlagali, i tako su funkcionirali, da svatko treba imati pristup racionalnoj istini.

[error in script]

Tip objekta:	Teza (Završni rad)
Mentor:	NIJE ODREĐENO
Dodatne informacije:	2012/211
Teme:	1 Filozofija i psihologija > 17 Moralna filozofija. Etika. Praktična filozofija
Odjeli:	Odjel za ekonomiju i turizam "Dr. Mijo Mirković" > Kultura i turizam
Datum pohrane:	28 Mar 2013 11:38
Zadnja promjena:	28 Mar 2013 11:38
URI:	http://eknjiznica.unipu.hr/id/eprint/2086

Actions (login required)

Pregledaj stavku