Gonan Božac, Marli and Angeleski, Iva (2008) Menadžment konflikata: razmatranje teoretske paradigme i makrostrateškog pristupa. Ekonomska istraživanja (4). pp. 45-61. ISSN 1331-677X
Puni tekst
PDF
- Objavljena verzija
Restricted to Samo registrirani korisnici Sva prava pridržana. Nije dopušteno niti jedan dio reproducirati ili distribuirati bez prethodnog pismenog odobrenja. Download (204kB) |
Sažetak
Razumijevanje organizacijskih konflikata prošlo je put od isključivo negativnog poimanja sukoba kao ozbiljne prijetnje menadžmentu, koja umanjuje njegov autoritet i otkriva menadžerske slabosti, do radikalne promjene teoretskih stavova, uvjetovane velikim socijalnim, ekonomskim, kulturološkim i komunikacijskim promjenama u društvu. Sukob se danas prihvaća kao neizbježna organizacijska pojava te se smatra da funkcionalni konflikti sa svojim pozitivnim učincima povećavaju inventivnost, kreativnost i u konačnici konkurentnost poduzeća. S obzirom na takvu ulogu sukoba u organizacijskoj dinamici, ne čudi Pondyjev samokritičan osvrt u kojem ističe da je nemoguće organizaciju shvaćati kao kooperativan sustav u kojem je suradnja povremeno prekinuta konfliktnim procesima, već je realnije prikazivati faze epizoda suradnje u permanentno konfliktnom okruženju negoli faze konfliktnog procesa. Unatoč objavljenoj samokritici, Pondyjevo je poimanje konfliktnih procesa, čiji se razvoj odvija kroz nekoliko razvojnih faza, i dalje općeprisutno u literaturi. U smjeru Pondyjeve kritike najprikladnijom alternativom čini se pristup konfliktnim procesima M. A. Rahima. On smatra da menadžment konflikata usmjeren na pojedinačne konfliktne tijekove i uglavnom interpersonalne ili intergrupne konflikte u poduzeću, u okvirima suvremene organizacijske dinamike, ne može biti uspješan. Osnova je uspješnog upravljanja konfliktnim procesima makroorganizacijska strategija uz koju se svode na minimum afektivni konflikti u organizaciji, potiče i održava umjerena količina kognitivnih konflikata te omogućuje izbor i uporaba odgovarajućih pristupa menadžmentu konflikta. Takva će strategija doprinijeti organizacijskom učenju i cjelokupnoj organizacijskoj uspješnosti. Iako Rahim ističe organizacijsko učenje kao ključan proces za efikasan menadžment konflikta i organizacijsku uspješnost, postoje kritične studije koje organizacijskom učenju pripisuju i neke negativne atribute. Stoga bi bilo uputno empirijski istražiti utjecaj organizacijskog učenja na menadžment konflikta, a potom takoñer i predstavljeni način menadžmenta konfliktnim procesima A. M. Rahima, te je ovo preporuka za daljnja istraživanja.
Tip objekta: | Članak |
---|---|
Mentor: | NIJE ODREĐENO |
Dodatne informacije: | 4/2008 |
Ključni pojmovi: | konfliktni proces, menadžment konflikta, makrostrateški pristup, organizacijsko učenje. |
Teme: | 1 Filozofija i psihologija > 159.9 Psihologija > 159.96 Posebna mentalna stanja i procesi > 159.946.21 Tumačenje mentalnih procesa. Uključujući: Nagoni, instinkti. Libido. Kompleksi. Konflikt. Sublimacija. Kompenzacija 6 Tehnologija (primijenjene znanosti) > 65 Menadžment i organizacija industrije, trgovine i komunikacija > 65.01 Metode i metodologija. Teorija i praksa organizacije > 65.011.7 Greške. Neuspjesi |
Odjeli: | Odjel za ekonomiju i turizam "Dr. Mijo Mirković" |
Datum pohrane: | 20 Sep 2012 11:39 |
Zadnja promjena: | 08 Jan 2013 08:05 |
URI: | http://eknjiznica.unipu.hr/id/eprint/1293 |
Actions (login required)
Pregledaj stavku |