Bankarski ugovori, posebno ugovor o kreditu i ugovor o akreditivu

Demanuele, David (2010) Bankarski ugovori, posebno ugovor o kreditu i ugovor o akreditivu. Završni rad thesis, Sveučilište Jurja Dobrile u Puli.

Puni tekst

PDF - Objavljena verzija Restricted to Samo registrirani korisnici Sva prava pridržana. Nije dopušteno niti jedan dio reproducirati ili distribuirati bez prethodnog pismenog odobrenja. Download (328kB)

Sažetak

Izrada bankarskih ugovora jedan je od najpoznatijih poslova koje banke obavljaju u sklopu svoje djelatnosti, a banka se uvijek javlja kao jedna od starna u ugovoru. U Hrvatskoj trenutno postoje 34 banke i štedionice koje obavljaju poslove u vezi sa bankarskim ugovorima. Predmet bankarskih ugovora je promet novca i vrijednosnih papira te obavljanje određenih usluga u svezi s platnim prometom. Oni su složeni, formalni, vezani za razne rokove, a moraju se sklopiti u pisanom obliku. Najrasprostranjeniji bankarski ugovor je ugovor o kreditu, kojim banka korisniku na raspolaganje stavlja određena sredstva, a korisnik za to banci plaća kamate, te po isteku ugovorenog roka vraća iskorištena sredstva. Ugovor o kreditu ima svoje ishodište u ugovoru o zajmu iako se od njega razlikuje u više bitnih obilježja. Svaki ugovor o kreditu mora biti sklopljen u pisanom obliku, a mora sadržavati iznos kredita, uvjete davanja kredita, način i rokove korištenja i vraćanja kredita. Kakav će biti sadržaj ugovora o kreditu ovisi o vrsti kredita koji može biti namjenski i nenamjenski, lombardni i hipotekarni. Najčešći oblik namjenskog ugovora o kreditu je ugovor o potrošačkom kreditu koji mora sadržavati i naznaku pokretne stvari za čiju je kupnju namjenjen. Lombardni kredit ili ugovor o kreditu na temelju zaloga vrijednosnih papira je karakterističan zbog zaloga vrijednosnih papira radi osiguranja izvršenja obveze iz ugovora. Za razliku od lombardnog, kod hipotekarnog kredita za osiguranje izvršenja obveze iz ugovora, davatelj ugovora zasniva založno pravo na nekretnini korisnika ili treće osobe. Kod sklapanja ugovora o kreditu javljaju se dva učinka: primarni učinak – pravo korisnika i sekundarni učinak – pravo banke. Obje strane ugovora o kreditu imaju pravo na otkaz ugovora i to korisnik prije početka korištenja ili kao prijevremeno vraćanje kredita, a banka u slučaju nekorištenja kredita u ugovorene svrhe, u slučaju insolventnosti korisnika i u slučaju smrti odnosno prestanka pravne osobe korisnika. Vrijeme i način stavljanja sredstva na raspolaganje obično su određeni u ugovoru, međutim ukoliko to nije slučaj primijenjuju se odredbe prema ugovoru o zajmu. Nakon što banka korisniku stavi sredstva na raspolaganje, a prije no što dospije vraćanje kredita, korisnik može u potpunosti vratiti kredit, banka izvanredno može otkazati odnosno raskinuti ugovor o kreditu, a za cijelo vrijeme trajanja ugovora korisnik je dužan plaćati kamate. Suvremeni oblik financiranja jednog dijela poslovne transakcije je akreditiv, koji se najčešće javlja kao instrument međunarodnog plaćanja. Njime se banka obvezuje da će po nalogu nalogodavca, na temelju ugovorenih dokumenata, obaviti paćanje ili ovlastiti drugu banku da obavi plaćanje korisniku. U ugovoru o akreditivu javlja se više strana. To mugu biti nalogodavatelj, korisnik, akreditivna banka, potvrđujuća banka i obavještavajuća banka. Ugovor o akreditivu je konsenzualan, formalan, dvostranoobvezan, naplatan i imenovan. Kako bi se olakšalo poslovanje s akreditivima globalno su prihvaćeni Ujednačeni običaji i praksa za dokumentirane akreditive. Ta pravila uspijela su ujednačiti bankarsko akreditivno poslovanje, što je vrlo bitno obzirom da se velik broj međunarodnih plaćanja vrši putem akreditiva. Prilikom ispunjavanja zahtjeva za otvaranjem akreditiva, banke traže od nalogodavatelja da pristanu na njihovu primjenu i na taj način se osiguraju da će sve biti u skladu s međunarodno prihvaćenim uvjetima. Realizacija financiranja putem akreditiva može biti direktnom isplatom akreditivnog iznosa, isplatom mjenice, akceptiranjem mjenice ili negociranjem mjenice. Dokumentirani akreditiv može biti opoziv i neopoziv, potvrđeni i nepotvrđeni, isplatni, akceptni i negocijacioni, odmah plativi i sa odgodom plaćanja, prenosiv i neprenosiv, revolving te back-to-back akreditiv. Prvi odnos koji nastaje nakon sklapanja temeljnog ugovora je onaj između nalogodavatelja i banke, iz kojeg proizlaze obveze otvaranja akreditiva, obveza opoziva ili izmjene opozivog akreditiva, obveza ispitivanja dokumenata, obveza obavještavanja nalogodavatelja, obveza isplate akreditivnog iznosa te obveza predaje dokumenata nalogodavatelju. Akreditivna banka ispostavlja akreditivno pismo korisniku putem druge banke pri čemu nastaju obveze druge banke prema akreditivnoj banci i obrunuto, obveze akreditivne banke prema drugoj banci. Sve banke koje se nalaze u ugovoru o akreditivu, svaka pojedinačno, ulaze u odnos i obveze prema korisniku. Ispunjenjem svih tih međusobnih obveza stvara se pravna osnova za izradu i izvršenje ugovora o akreditivu.

[error in script]

Tip objekta:	Teza (Završni rad)
Mentor:	NIJE ODREĐENO
Dodatne informacije:	2010/104
Teme:	3 Društvene znanosti > 33 Ekonomija. Ekonomska znanost > 336 Financije. Uključujući: Javne financije. Bankarstvo. Novac > 336.7 Novac. Monetarni sustav. Bankarstvo. Burze 3 Društvene znanosti > 34 Pravo. Pravna znanost > 346 Gospodarsko pravo. Pravo državnog nadzora nad gospodarstvom
Odjeli:	Odjel za ekonomiju i turizam "Dr. Mijo Mirković" > Financijski management
Datum pohrane:	02 Nov 2011 12:05
Zadnja promjena:	02 Nov 2011 12:05
URI:	http://eknjiznica.unipu.hr/id/eprint/275

Actions (login required)

Pregledaj stavku