Prirodni resursi i njihov utjecaj na gospodarski rast

Mezulić, Dalibor (2009) Prirodni resursi i njihov utjecaj na gospodarski rast. Diplomski rad thesis, Sveučilište Jurja Dobrile u Puli.

Puni tekst

PDF - Objavljena verzija Restricted to Samo registrirani korisnici Sva prava pridržana. Nije dopušteno niti jedan dio reproducirati ili distribuirati bez prethodnog pismenog odobrenja. Download (457kB)

Sažetak

Veliki dio energetskih resursa što ga čovjek eksploatira i rabi, ostaje neiskorišteno i pojavljuje se kao otpad koji dodatno opterećuje okoliš. Prirodni resursi su ograničeni i teško obnovljivi pa društvo mora poboljšati stupanj njihove iskoristivosti. Upravljanje energijom postalo je izuzetno važan čimbenik za razvoj i opstanak industrijskog društva jer na brz, jeftin i ekološki čist način dolazi do energetskih resursa. Analizom prirodnih resursa želio sam uvidjeti detaljnu problematiku energetskog sustava u Republici Hrvatskoj sa ciljem što efikasnijeg iskorištavanja postojećih resursa uz što manju prijetnju i opasnost za okoliš, a time ujedno i utjecaj na razvoj gospodarstva. Navedenom temom su obrađeni vrste i izvori energije te energetske mogućnosti kao i prijetnje, kako za okoliš tako i za gospodarstvo. Zatim potrošnja i cijene energenata u domaćem i inozemnim sustavima, plinofikacija, regulacija i deregulacija i privatizacija energetskih djelatnosti. Glavno pitanje energetike nije samo smanjenje potrošnje energije. To je pitanje i ekologije koja je vrlo važna za opstanak čovječanstva koliko i energija. Smanjenje potrošnje energije znači da s manje energije obavljamo iste poslove. Dobro upravljanje energijom u smislu smanjenja njene potrošnje trebala bi postati važnost svjetskog gospodarskog razvoja. Potreba za povećanom potrošnjom energije u svrhu višeg standarda ljudi i zahtijeva modernog društva, iziskuje bolje gospodarenje energijom. Štednja kao i učinkovita upotreba energije treba biti osnovica dugoročnog rješenja energetskih problema. To bi se ostvarilo da se smanji ovisnost o novim energetskim izvorima, smanje ukupni energetski troškovi, poveća zaštita okoliša te produži vijek korištenja ogranićenih resursa fosilnih goriva. Na kraju se moramo upitati ima li čovječanstvo (na osnovi istraživanja) moralno pravo i može li dopustiti da 4 naraštaja tijekom 300 godina potroše sve dostupne resurse fosilnih goriva koje je priroda stvarala milijunima godina, a čovječanstvo to nije učinilo za 2 milijuna godina, koliko je poznato da čovjek obitava na zemlji. Upotrebe energije i ekonomičnost proizvodnje postaje sve značajnija ne samo zbog ograničenih zaliha fosilnih goriva kojima svijet danas podmiruje svoje energetske potrebe s približnih 80 %, nego i zbog toga što su produkti nastali izgaranjem fosilnih goriva najveći zagađivači okoliša i najviše pridonose globalnom zatopljenju. U posljednjih 50 godina potrošnja fosilnih goriva je porasla pet puta, a kao posljedica toga došlo je do višestrukog onečišćenja biosfere. Uzrok tomu je brzi industrijski i tehnološki razvoj te velik gospodarski rast koji se povećao šest puta u posljednjih 50 godina. Povijest ne poznaje presedane ni s obzirom na ekonomski rast ni s obzirom na iscrpljivanje prirodnih resursa kao što je to ostvareno u proteklom razdoblju. Ekonomija se širi ali ne i eko sustav od kojeg ona zavisi pa to vodi ka sve kritičnijem odnosu tih dvaju sustava. Sigurno je da ekonomija neće biti zdrava i učinkovita ako prirodni okoliš na kojem se ona temelji ne bude zdrav. Globalna ekonomija postaje odviše velika za zemaljski eko sustav što čovječanstvu nameće nove izazove. Ako se ona nastavi širiti ovako kako je sada strukturirana, mogla bi razoriti svoje prirodne potpornje i na kraju početi propadati. Zbog toga treba rješenje tražiti u primjerenijoj politici razvoja koja bi mogla ostvariti tendenciju ekonomije održive s ekonomskog i ekološkog stajališta. Takvo stajalište zagovaraju sve više gospodarstvenici i znanstvenici u svijetu tvrdeći da ako se postojeći odnos čovjeka prema prirodi ne bude radikalno mijenjao može postati upitna opstojnost čovjeka i u ekonomskom i u biološkom smislu. Zbog toga prevladava mišljenje da 21. stoljeća treba biti ekološko stoljeće. Stoljeće štednje, ekonomičnije upotrebe postojećih resursa. Potrošnja energije u hrvatskoj ovisiti će uglavnom o tome kakva će se voditi energetska i gospodarska politika u budućnosti. To znači, ovisit će o strukturi gospodarstva i ekonomičnosti proizvodnje energenata, o smanjenju gubitka energije pri pretvorbi, prijenosu, distribuciji i učinkovitosti upotrebe energije.

[error in script]

Tip objekta:	Teza (Diplomski rad)
Mentor:	Škare, Marinko
Dodatne informacije:	2009_35
Teme:	3 Društvene znanosti > 33 Ekonomija. Ekonomska znanost > 330 Ekonomija općenito > 330.3 Dinamika gospodarstva. Kretanje gospodarstva
Odjeli:	Odjel za ekonomiju i turizam "Dr. Mijo Mirković" > Marketinško upravljanje
Datum pohrane:	05 Pro 2011 20:45
Zadnja promjena:	16 May 2014 14:11
URI:	http://eknjiznica.unipu.hr/id/eprint/511

Actions (login required)

Pregledaj stavku