Poslovni ciklusi u RH u razdoblju od 1995. do 2003. godine

Kocijančić, Mihael (2006) Poslovni ciklusi u RH u razdoblju od 1995. do 2003. godine. Diplomski rad thesis, Sveučilište Jurja Dobrile u Puli.

Puni tekst

PDF - Objavljena verzija Restricted to Samo registrirani korisnici Sva prava pridržana. Nije dopušteno niti jedan dio reproducirati ili distribuirati bez prethodnog pismenog odobrenja. Download (484kB)

Sažetak

U prvom poglavlju želio sam istaknuti kako je proces privatizacije i tranzicije imalo utjecaja na daljnji razvoj odnosno pad gospodarstva te kako se naš pretvorbeni model razlikovao u odnosu na ostale zemlje koje su slijedile taj proces. Namjera je bila tog procesa da se putem privatnog vlasništva samo po sebi omoguči efikasnije i racionalnije korištenje društvenog vlasništva. Osnovna glavnica je procijenjena na 80,8 miliardi kunate je od dotadašnjih 3619 poduzeča privatizaciju okončalo 2900 poduzeča do kraja 1997.godine Pretvorbeni model sadržao je ćetiri varijante a to su bili: Sklapanje ugovora sa Agencijom i plača procijenjena vrijednost, dokapitalizacija poduzeća, pretvaranje duga u ulog i kada su sve varijante bile okončane ostatak bi se pripojio fondovima. Od modela preuzimanja poduzeća koji su bili izvan nadležnosti fonda najčešće su se koristili managrski krediti, stečajni postupak, pretvaranje potraživanja u ulog, stara devizna štednja i bez kune sredstava. Tijekom prošlih deset godina hrvatsko je bankarstvo uglavnom dijelilo sudbinu bankarskih sustava ostalih tranzicijskih zemalja. Promjene u broju i veličini banaka, odnosno nestabilnost industrijske strukture kao i nepostojanje čvrstih pravila, sužen asortiman na segment samo ključnih usluga, previsoka cijena kapitala i nepostojanje jasnih strateških obrazaca obilježavaju bankarstvo u tranziciji. Na hrvatskom bankovnom tržištu trenutačno posluje 38 poslovnih banaka, Hrvatska banka za obnovu i razvitak te četiri stambene štedionice. Svoja predstavništva u Hrvatskoj ima 5 banaka čije je sjedište izvan Hrvatske. Hrvatsko je bankarstvo prošlo mukotrpan proces rekonstruriranja i konsolidacije. To se posebice odnosi na porast povjerenja javnosti a što se odrazilo na porast depozita u hrvatskim bankama i kvalitetu aktive. Odnos domaćih, privatnih i stranih banaka se od 1995. do 2003. godine konstantno mijenjao. U cijelom tom procesu smanjenju ili povećanju udjela iskoristile su strane banke pošto se njihov interesa ka povećanju bankarskog vlasništva veoma očituje tako da se u baznoj godini našeg istraživanja mogu staviti u odnos minimalna vrijednost i dokaz povijesne zatvorenosti hrvatskog bankarstva iz 1995. godine što iznosi svega 1% i maksimalna vrijednost što je dostigla u 2003. godine na 90,8 % kao dokaz otvorenosti hrvatskog bankarskog sektora. Godine 1998. otpočela je druga bankarska kriza, postupkom sanacije triju banaka, Dubrovačke,Glumine i Riječke banke. Većina problematičnih banaka svoj rast i širenje temelji na agresivnoj politici širenja privlačenja štednje obećanim visokim pasivnim kamatnim stopama i obračunavanjem visokih kamatnih stopa na dane kredite. Pored toga pojedine su banke veliki dio kredita odobravale povezanim osobama, bez odgovarajućih jamstva i brige oko naplate potraživanja. Napomenuti razlozi bili su glavni pokretač u promjeni pozicije HNB-a prema poslovnim bankama. Novi zakon o bankama iz 1998. godine zahtijeva aktivniju ulogu u praćenju bankarskog poslovanja. Osnovno obilježje monetarne politike je kontinuiran napor usmjeren na lokalizaciju problema odnosno širenja bankarske krize, što je na kraju i uspjelo. Osnovni cilj antiinflacijskog programa jest obaranje inflacije i stabiliziranje deviznog tečaja, on je ostvaren brzo pomoću fiksiranja deviznog tečaja koji se od 1995. godine do danas jako malo promijenio, plaća zaposlenika te stope monetarnog rasta. U Hrvatskoj se od početka antiinflacijskog programa do danas formalno primjenjuje sistem upravljanog fluktuiranog tečaja, a u stvarnosti se devizni tečaj primjenjuje kao nominalno sidro gdje tečaj varira unutar uskih granica koje nisu transparentne pa domaća monetarna politika ima mali stupanj autonomije. Zemlje u razvoju kao slučaj Hrvatske neprirodno administrativnom regulacijom pojeftinjuju inozemne valute precjenjujući domaću valutu kako bi uvozni proizvodi posebno oni strateški po pitanju razvoja, bili jeftiniji nego bi u slučaju tržišnim tečajem. U 1995. godini značajnih promjena nije bilo, osim zaduživanja kod Narodne banke na bazi posebne uredbe Vlade te donošenja Zakona o porezu na dodanu vrijednost s početkom u toku 1996. godine sa svega jednom stopom od 20%. Budući da se došlo do spoznaje da ne postoje uvjeti za uvođenje i početak primjene došlo je do odgode i promjene porezne stope PDV-a 1.1.1998.godine. Uvodi se jedinstvena stopa od 22% na sve proizvode bez izuzetaka koja u međunarodnoj primjeni spada u najviše. Jedan od tipičnih proizvoda restriktivne monetarne politike jesu i visoke kamatne stope. Krajem svibnja 1995. vlada je na prijedlog NBH-a proglasila punu eksternu eksternu konvertibilnost kune po tekućim međunarodnim transakcijama. Banke su po prvi put izvore financiranja potražila u inozemstvu. Takva monetarna kretanja odraz su intenzivnih promjena u potraživanjima i obvezama monetarnog sustava prema inozemstvu, smanjenju prosječne stope ukupnih obveznih pričuva banaka kod središnje banke, te promjena razine unutarnjeg javnog duga države po osnovi deviznih depozita građana, velikih obveznica za sanaciju banaka. Jedno od glavnih obilježja 1998. godine monetarne politike bile su dopune i prilagodbe mjera stabilizacijskom programu iz 1993. godine. Izmjene instrumenata monetarne politike bile su potaknute nastojanjima da se mjere unaprijede i približe instrumentariju monetarnih politika Osim pozitivnih efekata što je provodila monetarna i kreditna politika kao npr. stabilnost tečaja, cijena i zaposlenosti tako su i nastale brojne negativne posljedice za bankarski sustav i gospodarstvo u cjelini kao što su ograničenje kreditnih plasmana, u situaciji kada je gospodarstvo izloženo sve većem izdvajanju za javnu potrošnju i međunarodnoj konkurenciji uz aprecirani tečaj kune što dovodi do neravnoteže u ponudi i potražnji novčanih sredstava a to uz kroničnu nelikvidnost privrede gdje dolazi do rasta kamatnih stopa. U hrvatskom gospodarstvu vrlo je nizak intenzitet strukturnih promjena. Temeljni uzrok valja tražiti u niskom intenzitetu investicijske aktivnosti, odnosno niskom stupnju ugrađenosti suvremenog znanja u gospodarskom tkivu Hrvatske. Danas smo svjedoci najglasnijeg procesa globalizacije, a u globalnoj ekonomiji uvjet razvoja postaje znanje, a intelektualno poslovanje dominantna djelatnost. Razvoj i rast će se u skoroj budućnosti temeljiti samo na znanje. Međutim ako znamo da je hrvatski izvoz roba i usluga 5 milijardi USD tek mali dio svjetskog, a i evropskog robnog izvoza. onda to ukazuje da hrvatska nema utjecaja na formiranje svjetskih cijena, već za nju vrijede pravila prihvatitelja cijena, što ističe potrebu proizvodnje jeftinijih i kvalitetnijih proizvoda, odnosno visoku razinu konkurentnosti gospodarskih subjekata. Analiza pokazuje kako se Hrvatska pretvara srazmjerno u otvorenu ekonomiju.

[error in script]

Tip objekta:	Teza (Diplomski rad)
Mentor:	NIJE ODREĐENO
Dodatne informacije:	2007_8
Teme:	3 Društvene znanosti > 33 Ekonomija. Ekonomska znanost > 338 Gospodarsko stanje. Gospodarska politika. Upravljanje gospodarstvom. Gospodarsko planiranje. Proizvodnja. Usluge. Cijene > 338.1 Gospodarsko stanje. Gospodarski ciklus. Razvoj gospodarske strukture. Rast
Odjeli:	Odjel za ekonomiju i turizam "Dr. Mijo Mirković" > Ekonomija Odjel za ekonomiju i turizam "Dr. Mijo Mirković" > Turizam
Datum pohrane:	19 Pro 2011 13:29
Zadnja promjena:	19 Pro 2011 13:29
URI:	http://eknjiznica.unipu.hr/id/eprint/801

Actions (login required)

Pregledaj stavku